Lijeve klijetke hipertenzija tj,


Arterijska hipertenzija

Dijastolička disfunkcija srca - 1. Josip Vincelj dr. Zatajivanje srca spada u bolesti kojima raste prevalencije s povećanjem dobi bolesnika. Procjena je da se godišnje dijagnosticira oko novih bolesnika sa zatajivanjem srca Procjena je da se godišnje dijagnosticira oko novih bolesnika sa zatajivanjem srca, a otprilike lijeve klijetke hipertenzija tj javlja 10 bolesnika na 1 osoba u dobi iznad 65 godina života.

Nepotpuno razjašnjeni mehanizmi

Dijastolička disfunkcija srca karakterizirana je nenormalnom dijastoličkom rastezljivošću tj. Dijastoličku disfunkciju možemo ustanoviti u bolesnika sa sistoličkim zatajivanjem srca.

Također nalazimo dijastoličku disfunkciju srca u bolesnika sa simptomima zatajivanja srca lijeve klijetke hipertenzija tj u bolesnika s normalnom ili blago smanjenom istisnom frakcijom lijeve klijetke. U slučaju da bolesnici s dijastoličkom disfunkcijom srca nisu liječeni tada može bolest progredirati prema zatajivanju srca.

Dijastolička disfunkcija srca - 1. dio

U čimbenike rizika za progresiju valoserdin i hipertenzija prema zatajivanju srca s očuvanom lijeve klijetke hipertenzija tj frakcijom lijeve klijetke spadaju starija životna dob, arterijska hipertenzija, ženski spol i metabolički sindrom.

Također su važne i druge pridružene bolesti kao što su fibrilacija atrija, oštećenje bubrežne funkcije, hiperlipidemija, kronična plućna opstruktivna bolest, sistemske upalne bolesti i kemoterapija koje su povezane s dijastoličkom disfunkcijom srca.

Pad krvnog tlaka izaziva lučenje renina bubrežnog enzima. Renin zatim aktivira angiotenzin hormon koji dovodi do suženja vazokonstrikcije mišićnog sloja malih krvnih žilica arteriola najmanjih ogranaka arterija na periferiji, povećavajući tako krvni tlak. Renin zadržava vodu u tijelu, time se volumen krvi u žilama povećava i tako se povisuje krvni tlak. Bubrezi na nekoliko načina mogu regulirati krvni tlak.

Međutim, ipak su dvije bolesti najvažniji etiološki čimbenici dijastoličke disfunkcije srca. To su arterijska hipertenzija tj. Razlikujemo kardijalne i lijeve klijetke hipertenzija tj bolesti koje dovode do dijastoličke disfunkcije srca.

Hipertenzija i fibrilacija atrija

U nekardijalne bolesti spadaju pretilost i šećerna bolest. U kardijalne bolesti spadaju stenoza aortnog zaliska, sve vrtste kardiomiopatija, perikardni izljev i konstrikcijski perikarditis. Precipitirajući čimbenici uključuju ishemiju miokarda, tahikardiju, srčane aritmije, volumno opterećenje srca, anemiju i infekciju. Loši prognostički čimbenici dijastoličke disfunkcije jesu starija životna dob, šećerna bolest, bolest bubrega i lošiji funkcijski stadij, tj.

Hipertenzija i fibrilacija atrija Kolovoz 28, Prof. Josip Vincelj dr.

Kod dijastoličke disfunkcije smanjena je rastezljivost lijeve klijetke, a gubitak miocita koji je povezan s povećanjem vezivnog tkiva miokarda rezultira smanjenjem rastezljivosti miokarda. Stupanj rastezljivosti miokarda određen je vanstaničnim odlaganjem  kolagena i promjenom fenotipa kolagena.

zadebljanje lijeve klijetke

Hipertrofija lijeve klijetke odgovor je na tlačno i volumno opterećenje uz povećanje rigidnosti miokarda zbog zadebljanja i fibroze. Hipertrofija lijeve klijetke u bolesnika s očuvanom istisnom frakcijom može biti dokaz koncentričnog remodeliranja s relativnim  zadebljanjem stijenki u odnosu na veličinu šupljine klijetke.

  1. Što kriju brojke s tlakomjera | flaviasorrentino.com
  2. MSD priručnik dijagnostike i terapije: Arterijska hipertenzija
  3. zadebljanje lijeve klijetke
  4. Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok primarna, esencijalna ; hipertenzija poznata uzroka sekundarna najčešće je udružena s bubrežnim bolestima.
  5. Antihistaminici za hipertenziju
  6. Dijastolička disfunkcija srca - 1. dio - Zdravo budi
  7. Hipertenzija i fibrilacija atrija - Zdravo budi

Hipertrofija lijeve klijetke dužeg trajanja može utjecati na disfunkciju srca i značajno povećati rizik lijeve klijetke hipertenzija tj bolesti. Hipertrofija lijeve klijetke težeg stupnja dovodi do smanjenja subendokardnog koronarnog protoka i do oštećenja sistoličke i dijastoličke funkcije.

U nastanku dijastoličke disfunkcije srca važna je i neurohumoralna aktivacija s oslobađanjem vazokonstriktora koji također doprinose hipertrofiji i fibrozi miokarda.

Prema rezultatima  istraživanja i medijatori upale također oštećuju dijastoličku funkciju srca. U zaključku možemo naglasiti da je dosta visoka prevalencija dijastoličke disfunkcije srca u općoj populaciji.

Prevalencija je veća u bolesnika starije žiovotne dobi, u hipertoničara, dijabetičara i u koronarnih bolesnika. U idućem članku opisati ću dijagnostiku i terapiju dijastoličke disfunkcije srca. Ocjena 3.