Možete roniti u hipertenziji. Je li ronjenje na dah štetno za zdravlje?


Zašto pulsira u uhu - uzrokuje i tretira buku koja se podudara s otkucajima srca

Nakon svakoga novog rušenja pretpostavljenih teoretskih limita u ronjenju na dah, znanost uvijek pronađe nova stručna objašnjenja za pomicanje shvaćanja granica fizioloških prilagodbi ljudskoga tijela. Drugim riječima, znanstveno razumijevanje prilagodbe organizma na ekstremne uvjete i zahtjeve kakvima se izlažu elitni freediveri često pomalo zaostaje za njihovim sportskim pothvatima.

RONJENJE NA DAH TECAJ GIANLUCA GENONI - HRT

Radi toga je više nego opravdano postaviti pitanje šteti li intenzivno bavljenje ronjenjem na dah zdravlju, odnosno, kakve bi ono negativne, akutne ili kronične, zdravstvene posljedice moglo prouzročiti roniocima. Na ta pitanja nije lako dati jednoznačan odgovor.

Kako prepoznati visoki očni tlak?

Zapravo je najpoštenije reći da ni najbolji poznavatelji fiziologije ronilačke apneje za sad ne mogu možete roniti u hipertenziji jasan stav o tome. Razlog je u nedovoljnom broju relevantnih znanstvenih istraživanja na temelju kojih bi se možete roniti u hipertenziji vidovi eventualne štetnosti mogli sa sigurnošću potvrditi ili opovrgnuti.

Pretjerivanje u prakticiranju bilo kojega sporta može štetiti zdravlju. No, notorna je činjenica da se freediving doživljava kao ekstremni sport čak i onda kada se ne pretjeruje s trenažnim opterećenjima. Takva percepcija je razumljiva i opravdana zbog opasnosti od utapanja, radi učestaloga izlaganja izraženoj hipoksiji i hiperkapniji, zbog hipotermije i ostalih ekstremnih uvjeta okoline u kojima se sportska aktivnost često odvija te uslijed problematike koja se pojavljuje uz promijenjenu fiziologiju ljudskoga tijela u hiperbaričnim uvjetima.

Međutim, s druge strane, doživljavanje slobodnoga ronjenja krajnje opasnim sportom je velikim dijelom pogonjeno i s urođenim, nerijetko fobičnim ljudskim strahom od gušenja, kao i s time povezanom predrasudom da se zbog ponavljajućih dugotrajnih zadrški daha u tijelu mora događati nešto vrlo loše. Stoga, kada se govori o možete roniti u hipertenziji štetnosti freedivinga za zdravlje treba možete roniti u hipertenziji moguće posljedice akutnih opasnosti koje ga karakteriziraju kao visokorizični sport, od za sad, uglavnom, samo hipotetičkih kroničnih posljedica.

Takve tiho nastupajuće patološke promjene bi se zaista mogle razvijati tijekom dugog apnejaškog staža uslijed učestaloga izlaganja fiziološki krajnje graničnim zahtjevima.

Zašto pulsira u uhu - uzrokuje i tretira buku koja se podudara s otkucajima srca - Članci

Egzaktni, znanstveno potkrijepljeni podatci o kroničnoj patofiziologiji natjecateljskoga freedivinga su vrlo rijetki te uglavnom nisu potvrđeni iz više izvora. Ipak se dosta spekulira možete roniti u hipertenziji potencijalnim ugrozama. Vjerojatno je najrealnija opasnost od nakupljanja oštećenja pluća uslijed ponavljajućih barotrauma squeeze — nagnječenje.

Tijekom urona u dubinu možete roniti u hipertenziji je lako zadobiti squeeze ako se uronu pristupa brzopleto, s nedovoljnim znanjem o rizicima dubinskoga ronjenja ili zbog nedovoljne fizičke pripremljenosti na specifične uvjete povećanoga tlaka okoline. Barotrauma pluća može biti lakša ili teža s lakšim ili težim posljedicama. Prepoznatljiva je po iskašljaju s tragovima krvi nakon izrona, plićem ubrzanom disanju, a u težim oblicima i pojavom zaduhe dispneja te iscrpljenosti.

Možete roniti u hipertenziji plućnoga edema izlazak tekućine u međustanični prostor otežava izmjenu plinova što se potvrđuje padom saturacije kisika u arterijskoj krvi. Najteži oblici barotraume mogu dovesti do pneumomedijastinuma, pneumotoraksa, pneumoperikardiuma ili arterijske plinske možete roniti u hipertenziji razni oblici patološkoga prodora zraka pa i do smrtnog ishoda zbog obilatoga krvarenja u plućima. Upravo je krvarenje u plućima bio razlog smrti američkoga freedivera Nichlasa Mevolija koji je prva i jedina žrtva na natjecanjima u ronjenju na dah.

Zarastanjem ozljeda plućnih alveola i plućnoga tkiva mogu na mjestima oštećenja u međustaničnom prostoru nastati ožiljna vezivna tkiva koja nazivamo fibrozama. Stvaranje ožiljaka na plućnom tkivu smanjuje izmjenu plinova između krvi i zraka u plućnim mjehurićima, a nakupljanjem velikoga broja fibroza smanjuje se elasticitet pluća, što otežava disanje.

Mnogi su ronioci u svojoj natjecateljskoj karijeri doživjeli na desetke lakših ili težih barotrauma pluća bez, za sad, evidentiranih trajnih meksiprim i hipertenzija po zdravlje.

Povećano znojenje. Osjećaj umora, slab. Ako se ti simptomi pojave, odmah trebate izmjeriti tlak pomoću tonometra. Ako se njegovi parametri povećaju, važno je poduzeti hitne mjere za njihovu stabilizaciju.

Sretna je okolnost da su plućne ozljede obično prolazne. No, kako je natjecateljski freediving još uvijek relativno mladi sport, bila bi potpuno logična možete roniti u hipertenziji za mogućnost naknadne pojave posljedica uslijed potencijalne dugogodišnje tihe akumulacije fibroza na plućima iskusnih freedivera.

Problem je u tome što ne znamo razmjere mogućeg formiranja fibroza nakon različitih gradijenata ronilačkoga squeezea. Nadalje, ne znamo dobro procijeniti ni razmjere oštećenja plućnoga tkiva prema stupnju ispoljavanja simptoma barotraume. Ukratko, ne znamo ni približno dovoljno o kroničnom recidivnom izlaganju plućnim barotraumama u ronioca na dah, iako gotovo svaki treći natjecatelj u dubinskim disciplinama freedivinga zadobije neki oblik squeezea.

Pretpostavljalo se da bi GPI radi velikoga povećanja intratorakalnog tlaka mogao izazvati plućnu hipertenziju i posljedično patološke promjene na plućnom parenhimu slične onima koje nastaju možete roniti u hipertenziji barotraumom.

  1. Na koji pritisak (arterijski, atmosferski) postavljaju uši - Komplikacije -
  2. Hipertenzija prostate
  3. Video endoskopija uha, nosne šupljine i nazofarinksa.

Međutim, nekoliko provedenih studija nije uspjelo zabilježiti takve promjene uzrokovane GPI-jem ili GE-om. Naprotiv, izgleda da prakticiranje ovih tehnika donosi korisno povećanje elasticiteta prsnoga koša, odnosno povećava vitalni kapacitet i smanjuje rezidualni volumen pluća što je osobito poželjna transformacija za ronjenje na veće dubine.

Je li ronjenje na dah štetno za zdravlje?

Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu provedeno je istraživanje kojim se željelo utvrditi uzrokuju li učestali hipoksični podražaji izazvani maksimalnim voljnim apnejama u treniranih ronilaca na dah negativne promjene u osjetljivosti kemoreceptora slične onima opisanim u bolesnika s možete roniti u hipertenziji apnejom u spavanju OSA — obstructive sleep apnea.

Učestalim izlaganjem hipoksemiji tijekom određenog vremena može se prouzročiti kronična prenaglašena senzitivnost perifernih kemoreceptora kao što je to u OSA bolesnikaa što onda putem prenaglašene simpatičke živčane aktivnosti uzrokuje arterijsku hipertenziju i endotelnu disfunkciju.

To predstavlja ozbiljne faktore rizika za razvoj bolesti srca i krvožilnog sustava. Na sreću, rezultati studije su pokazali da ubrzo nakon prestanka intenzivnih treninga u ronilaca na dah dolazi do normaliziranja senzitivnosti perifernih kemoreceptora na podražaj hipoksijom, što govori da vjerojatno nema opasnosti od pojave bolesti. Na istome se fakultetu odvija serija studija dubinskoga ronjenja s vrlo ambicioznim konačnim ciljem utvrđivanja krivulje sigurnosti od dekompresijske bolesti u apneji.

U toj vodećoj svjetskoj ustanovi za proučavanje fiziologije ronilačke apneje svojevremeno je okupljen međunarodni tim eminentnih svjetskih znanstvenika pod vodstvom možete roniti u hipertenziji Željka Dujića s ciljem istraživanja ponašanja srca tijekom maksimalne apneje.

U narednim studijama prošireni tim ove grupe znanstvenika je izučavao formiranje slobodnih radikala i druge promjene u metabolizmu mozga izazvane dubokim ronilačkim hipoksemijama, kao i očuvanost krvno moždane barijere na moždanim kapilarama.

Nepovoljna situacija u obitelji ili školi psihološki faktor. Jačanje mentalnog opterećenja. Fizička preopterećenost nastave u sportskim sekcijama.

Praćenje nekih krvnih markera je ukazalo na povećanu propusnost krvno moždane barijere, ali ne i na patološko rušenje njene opstojnosti ili na strukturalno-neurološka oštećenja.

Druga je grupa znanstvenika, temeljem rezultata jedne svoje studije, sugerirala da iskusni freediveri pate od gubitka kratkotrajne memorije.