Suho natašte i hipertenzije


Šećerna bolest i njene komplikacije Pogledaj galeriju Šećerna bolest je jedan od vodećih uzroka smrti u Hrvatskoj i nalazi se na četvrtom mjestu, a U Republici Hrvatskoj je Na šećernu bolest posumnjat ćemo ako su izraženi simptomi kao što je pojačano žeđanje i mokrenje, svrbež i ponavljajuće bakterijske ili gljivične infekcije na koži, sluznici u ustima, zubnom mesu, vanjskom spolovilu, mokraćnom sustavu, neobjašnjivo mršavljenje, a u težim stanjima slabost, poremećaj svijesti ili koma.

Navedeni simptomi su  jače izraženi u tipu 1 šećerne bolesti. Osobe s poremećenom tolerancijom glukoze imaju povećani rizik za razvoj šećerne bolesti i srčano-žilnih poremećaja i smrtnosti. Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije šećerna se bolest dijeli na tip 1, tip 2, druge specifične tipove i trudničku šećernu bolest. Tip 1 šećerne bolesti češće se otkriva u djetinjstvu i adolescentnoj dobi, a rjeđe se javlja u odrasloj dobi. Razvija se brzo, a uzrok je  autoimuno razaranje beta-stanica koje dovodi do potpunog nedostatka inzulina.

Uz jako izražene simptome pojačano žeđanje, učestalo mokrenje, pojačana glad dolazi do dehidracije, dubokog disanja i zadaha po acetonu. Suho natašte i hipertenzije liječenje tipa 1 neophodan je inzulin. Šećerna bolest tipa 1  često je suho natašte i hipertenzije s drugim autoimunosnim bolestima: Hashimotovim tireoiditisom, Basedowljevom Gravesovom bolešću i pernicinoznom anemijom.

U ovom tipu postoji neosjetljivost tkiva na inzulin inzulinska rezistencija i oslabljena sposobnost izlučivanja inzulina.

Neosjetljivost na inzulin i slabost beta-stanica su vjerojatno uvjetovane nasljeđem, a razvoj bolesti je pod snažnim utjecajem okoliša, sjedilačkog stila života, manjka tjelesne aktivnosti, debljanjatj. Drugi specifični tipovi šećerne bolesti uključuje nasljedne poremećaje beta-stanica, nasljedni poremećaji djelovanja inzulina, endokrinopatije Cushingov sindrom, akromegalija, hipertireoza, feokromocitom i drugo. Bolesti gušterače: upale gušterače, fibrokalkuloze, traume, zloćudni tumori i drugo.

Razni genetski sindromi: Downov sindrom, Klineferteov sindrom i drugi. Lijekovi i kemikalije: glukokortikoidi, hormoni štitnjače, tiazidi i drugo. Suho natašte i hipertenzije trudničkom šećernom bolešću podrazumijeva se ona nastala tijekom trudnoće. Pojačani rizik pobačaja i suho natašte i hipertenzije majke može se izbjeći dobrom kontrolom glikemije tijekom trudnoće. Neliječena trudnička šećerna bolest ima za posljedicu veliku porođajnu težinu djeteta preko grama, makrosomiju, malformacije.

Potrebito je rano otkrivanje neregulirane glikemije i liječenje dijabetičkom prehranom i ako je potrebito i inzulinom. Liječenje Jedan od temelja liječenja šećerne bolesti neprijeporno je pravilna prehrana. Energetski unos određuje se prema poželjnoj tjelesnoj težini. Raspored  unosa treba održavati bolesnikov način  življenja,  način davanja inzulina i okolnosti okoliša u kojem živi Tip1 šećerne bolesti je bolest nedostatka hormona i liječi se nadomjesnom terapijom inzulinom, redovito intenziviranom konvencionalnom terapijom koja uključuje multiple preprandijalne injekcije inzulina kratkog djelovanja prije zajutraka, ručka i večere te dugodjelujući inzulin navečer.

Pojačaj svoj studentski budžet i dodatno se nagradi jednom od brojnih pogodnosti OTPetice

Liječenje tipa 2 šećerne bolesti započinje se dijetom, tjelovježbom, a prema preporukama Hrvatskog društva za dijabetes i poremećaje metabolizma preporuča se odmah uključiti metformin. Ako uz sam metformin  nakon 3 — 6 mjeseci nije postignut cilj, dodaje se lijek iz druge skupine. Budući su mehanizmi lijekova različiti isti se mogu kombinirati. Ako i nakon slijedećih 3 — 6 mjeseci nije postignut cilj, dodaje se dodatni lijek ili inzulin.

Akutne komplikacije šećerne bolesti Akutne komplikacije šećerne bolesti su: hipoglikemija, dijabetička ketoacidoza, neketotički hiperosmolarni sindrom. Hipoglikemija je najčešća akutna komplikacija u bolesnika na inzulinskoj terapiji. Adrenergičke simptome uzrokuje ekscesivno lučenje adrenalina u odgovoru na hipoglikemiju: znojenje, tremor, ubrzani rad srca, anksioznost, glad, bljedilo. Neuroglukopenijski simptomi su posljedica disfunkcije središnjeg živčanog sustava izazvane hipoglikemijom: glavobolja, omaglica, otupljenje mentalne aktivnosti, konfuznost i bizarno ponašanje, konvulzije suho natašte i hipertenzije koma.

Ako je bolesnik s hipoglikemijom pri svijesti treba uzeti  10—20 g glukoze 2 male žlice suho natašte i hipertenzije ili meda, 50— mL  soka od grejpfruta,  — mL Coca-Cola-e i sl.

U slučaju poteškoća uspostavljanja venskog puta daje 1 mg glukagona u mišić. Dijabetička ketoacidoza nastupa kod velikog manjka inzulina. Uzroci  dijabetičke ketoacidoze su novootkriveni tip 1 dijabetesa, infekcije, trauma, greške u  liječenju npr.

ZDRAVLJE I LJEPOTA IZ PRIRODE: Visok krvni tlak (hipertenzija)

Zbog nedostatka inzulina pojačava se razgradnja masti koje se metabolizmom pretvaraju u ketokiseline aceton, acetonska i beta-hidroksimaslačna kiselina koje služe kao alternativni izvor energije. Ketokiseline se nakupljaju u krvi i zakiseljavaju organizam. Znakovi suho natašte i hipertenzije su u početku umor, žeđ, učestalo mokrenje, potom nastaje mučnina, povraćanje, bol u trbuhu,  produbljeno disanje, potom nepravilno površno disanje, ubrzani rad srca, pad tlaka,  poremećaj svijesti, karakteristčan je zadah na aceton.

U laboratorijskim nalazima dominira hiperglikemija, ketoni u krvi suho natašte i hipertenzije, glukoza i ketoni u mokraći, kiselost krvi.

Hrana preporučena za hipertenziju

U liječenju dijabetičke ketoacidoze glavno je učiniti rehidraciju, sniziti hiperglikemiju i korigirati elektrolite. Neketotički hiperosmolarni sindrom pojavljuje se u starijih bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti u kojem postojanje vlastitog lučenja inzulina  koji je dovoljan da suprimira lipolizu i razvoj ketoacidoze ali ne suho natašte i hipertenzije hiperglikemije.

Najčešći precipitirajući čimbenici su infekcije, akutni vaskularni incidenti i uporaba kortikoida. Klinička slika uključuje jaku dehidraciju, visoku hiperglikemije i hipernatremiju i  visoki osmolalitet plazme. Laktička acidoza  pojavljuje se u bolesnika  sa šećernom bolešću i pridruženim drugim teškim bolestima u kojima postoji hipoperfuzija i hipoksija tkiva sepsa, zatajivanje srca, zatajivanje jetara.

Može se pojaviti kod otrovanja salicilatima, etilenglikolom, metanolom te kod uzimanja metformina ako se ne poštuju kontraindikacije: oslabljena funkcija bubrega, bolesti jetara, zatajenje srca. Kliničkom slikom dominira opća slabost, mučnina, povraćanje, hiperventilacija, poremećaj svijesti  od stupora do kome. Liječi se suho natašte i hipertenzije davanjem bikarbonata  te  dijalizom.

Suho natašte i hipertenzije komplikacije šećerne bolesti Dugim trajanjem  šećerne bolesti nastaju promjene na endotelu velikih makroangiopatija i malih  mikroangiopatija arterija.

Konačna posljedica nastalih promjena u krvnim žilama je njihovo suženje i otežan protok krvi. Neovisno o kojem se tipu šećerne bolesti radi  zajednički je nazivnik hiperglikemija, a endotel krvnih žila nema sposobnost inhibicije preuzimanja glukoze u hiperglikemiji.

Smanjeni rad suho natašte i hipertenzije - Hipotireoza Hipotireoza je stanje pri kojem je štitnjača slabije aktivna i stvara premalo svojih hormona. Vrlo teška hipotireoza zove se miksedem. Najčešći uzrok ovog poremećaja je nedostatak joda u hrani u nerazvijenim zemljama i Hašimotov tiroiditis koji je u svim zemljama u svijetu najčešći uzrok hipotireozi. U razvijenim zemljama svijeta jod se dodaje u sol kao namirnicu koju svi ljudi konzumiraju i na taj način se sprečava mogućnost nedostatka joda u hrani. Kod Hašimotovog tiroiditisaštitnjaču oštećuju antitijela koju osoba stvara na vlastite stanice štitnjače tireocitečime se štitnjača strukturalno, morfološki građa mijenja.

Duljina trajanja šećerne bolesti bitan je rizik, neovisno o dobi bolesnika i zato je bitno otkriti šećernu bolest što ranije. Makrovaskularne komplikacije uključuju  dijabetičku bolest srca, moždano-žilne i periferne vaskularne bolesti.

Mikroangiopatske promjene zahvaćaju male krvne žile mrežnice oka, bubrega i živaca. Na pogoršanje makroangiopatije značajno utječu povišene masnoće u krvi LDL- kolesterol i trigliceridia na pogoršanje mikroangiopatije utječe povišeni krvni tlak. Neprijeporno je da osobe sa šećernom bolešću trebaju uz dobru regulaciju suho natašte i hipertenzije moraju imati regulirane masnoće i krvni tlak uz obvezatno nepušenje.

Hipertenzija: što je to povišeni krvni tlak?

Arterijska stupanj 2 hipertenzija posao vozača važan je čimbenik rizika od srčano-žilnog pobola i smrtnosti. U liječenju hipertenzije preporuča se smanjiti tjelesnu težinu ukoliko je povišena, smanjiti unos soli, suho natašte i hipertenzije uzimati do 5 g dnevno, redovitu tjelovježbu, barem 30 minuta žustre šetnje svakodnevno.

U osoba sa šećernom bolešću česta je izolirana arterijska hipertenzija, a zbog autonomne neuropatije manje je snižavanje tlaka  tijekom noći i time se povećava rizik od cerebrovaskularnog inzulta. Važno je učiniti 24 h Holter krvnog tlaka kako bi se dobio uvid u varijabilnost krvnog tlaka i odabrali primjereni antihipertenzivi. Često je potrebito primijeniti više lijekova za postizanje dobre regulacije krvnog tlaka.

Srčano-žilne bolesti su dvostruko, pa čak i četverostruko češće u osoba sa šećernom bolešću, posebno u žena. Koronarne arterije su krvne žile koje opskrbljuju krvlju srčani mišić. Zbog aterosklerotskog procesa stvaranja masnih naslaga u stjenkama srčanih arterija suho natašte i hipertenzije dolazi do smanjenja protoka krvi i smanjenja opskrbljenošću srčanog mišića miokarda i tako nastaje ishemijska bolest  srca.

U ishemijskoj bolesti srca dolazi do nerazmjera između potrebe srčanog mišića za kisikom i mogućnosti dopreme kisika suženim koronarnim arterijama.

Klinički znakovi ishemijske bolesti srca su: angina pektoris, akutni infarkt miokarda, poremećaji srčanog ritma i provođenja, suho natašte i hipertenzije srca i iznenadna smrt. Angina pektoris je tipična ishemijska ili angiozna bol stenokardija koju bolesnici opisuju kao stezanje u prsištu ili težinu izazvanu naporom, uz olakšanje u mirovanju.

Bol je lokalizirana ispod prsne kosti i širi se u donju čeljust, lijevu ruku, vrat, leđa. Bol se može pojačati nakon obilnih obroka, emocionalnog stresa i na izlaganje hladnoći. Infarkt miokarda  tzv. Najčešći simptom u akutnom infarktu srca je jaka bol iza prsne kosti sa širenjem u vrat, lijevo rame i ruku koja traje dulje od 30 minuta. U bolesnika sa šećernom bolešću bol je blaža ili izostaje, a bolesnici se mogu žaliti na suho natašte i hipertenzije, osjećaj slabosti, znojenje, suho natašte i hipertenzije, povraćanje Koronarna bolest u osoba sa šećernom bolešću često nema simptome  primjerice bolove  tzv.

Većina smjernica preporučuje da se u osoba sa šećernom bolešću koje imaju i druge rizične čimbenike koronarne bolesti hipertenzija, dislipoproteinemija, albuminurija, pušenje učini ergometrija i, ako je ona pozitivna, koronarografija. Simptomatska koronarna bolest u bolesnika od šećerne bolesti u pravilu višežilna. Ishodi revaskularizacije tromboliza, perkutana revaskularizacija balonskom intervencijom i  postavljanje metalnih potpornica, kirurško postavljanje premosnica u osoba sa šećernom suho natašte i hipertenzije su nešto manje učinkoviti nego u osoba s normalnom tolerancijom glukoze.

Bolje prognoze daju potpornice koje otpuštaju lijekove. Iako je bolest srca u šećernoj bolesti u pravilu posljedica ishemije i hipertenzije danas znamo da je moguća disfunkcija i zatajivanje srca koje se najprije iskazuje kao dijastolička disfunkcija neovisno o ishemijskoj bolesti srca. To se tumači mikrovaskularnim promjenama i može se govoriti o dijabetičkom srcu.

Elektromagnetska osconska hipertenzija Postoji li rješenje za ovaj ozbiljan problem i kako mu kvalitetno pristupiti?

Moždano-žilna bolest zahvaća krvne koje opskrbljuju mozak i kad dođe do prekida cirkulacije nastaje cerebrovaskularni incident tzv. Jednom godišnje treba pregledati noge radi prosudbe  cirkulacije i detekcije periferne vaskularne bolesti. Simptomi periferne vaskularne bolesti su: bol, parestezije, trnci, slabost u nogama, grčevi, suho natašte i hipertenzije. Bol je najvažniji simptom i obično se pojavljuje u stopalima ili prstima. Bol se može pojaviti iznenada i upućuje na emboliju arterija.

Dijabetičko stopalo Pod dijabetičkim stopalom podrazumijevaju se promjene koje nastaju međusobnim djelovanjem dijabetičke angiopatije mikroangiopatije i makroangiopatije i neuropatije. Kao rezultat tih procesa nastaju deformacije, vrijedovi ulkusi i gangrena stopala suho natašte i hipertenzije završava gubitkom amputacijom noge kao konačnim ishodom.

Šećerna bolest najčešći je uzrok netraumatskih amputacija nogu. Dijabetički ulkus vrijed kritičan je središnji događaj kaskade sindroma dijabetičkog stopala i od tuda uzrečica "nema ulkusa, nema amputacije. Prevladava li loša cirkulacija razvija se ishemijski oblik: defekt kože i vrijed koji su bolni, a može se razviti odumiranje tkiva i nastanak suhe gangrene. Prevladava li oštećenje živaca nastati će neurotrofička vrijed koja u pravilu nije bolna a defekt je obično opsežan i bezbolan.

Zbog neuropatije i mala trauma npr. Gubitak osjeta, deformiteti stopala i smanjena pokretljivost zglobova mogu uzrokovati neprimjereno biomehaničko opterećenje stopala. Nakon  uobičajenog stvaranja kalusa, dolazi do pucanja kože čemu prethodi potkožni suho natašte i hipertenzije krvi. Kako bolesnik nema osjet, nastavlja hodati a cijeljenje hipertenzije zbog pogoršanja otežano.

Oštećenja tkiva pogoduju razvoju različitih mikroorganizama. U uvjetima smanjene perfuzije, kad potrebe upaljenog tkiva zahtijevaju i višestruki porast krvnog dotoka, ta se količina krvi zbog oslabljene cirkulacije ne može dopremiti u upaljeno tkivo, a nekrotično tkivo uz lokalnu hipoksiju i acidozu postaje dobra podloga  za rast anaerobnih bakterija.

Koliko češnjaka trebate pojesti za uravnotežen krvni tlak?

Širenju infekcije pogoduje i oslabljena funkcija leukocita. Infekcija se razvija kada mikroorganizmi nadvladaju prirodne mehanizme obrane. Dijabetičko stopalo liječi multidisciplinarni tim: dijabetolog, vaskularni kirurg,  specijalist plastične kirurgije, mikrobiolog. Radi prevencije dijabetičkog stopala važna suho natašte i hipertenzije pouka bolesnika o njezi stopala: održavanje higijene, pravilno sušenje osobito prostora između prstiju, i mazanje hidratantnim kremama, posipanje puderom između prstiju, uklanjanje naslaga mrtvog sloja kože blažim abrazivnim sredstvima,  nokte suho natašte i hipertenzije ravno i ne prekratko,nošenje prikladne obuće od prirodnih materijala gumenih samo za kišu snijeg i sport pregledati unutrašnjost obuće radi nalaženja neravnina,i čarapa od vune ili pamuka koje ne smiju stezati niti imati grube šavove, nikada ne hodati bos pogotovo ako je oslabljen osjet na stopalima, izbjegavati približavanje stopala izvoru topline i stavljanje stopala na vrući radijator, peći ili suho natašte i hipertenzije vrelu vodu, laktom provjeriti temperaturu vode prije kupke ili kupanja Bolesnik bi trebao sam nadzirati stopalo svakodnevno, uz pomoć ogledala pogledati donju stranu stopala tabanaa ako to nije moguće zbog slabijeg vida ili slabije pokretljivosti onda je potrebita pomoć člana obitelji.

Ukoliko se primijeti bilo kakva promjena na stopalima promjena boje kože, kurje oko, žulj, ranica, ogrebotina potrebito je posavjetovati se sa svojim liječnikom. Radi poboljšanja cirkulacije dobro je raditi lagane suho možete učiniti utega za hipertenziju i hipertenzije stopalima: micati prste naprijed i natrag, raditi kružne pokrete iz skočnog zgloba. Razvoj vrijedi stopala uglavnom je odraz naše skrbi za bolesnika, odnosno pacijentove brige o sebi.

Zato je Joslin čuveni američki dijabetolog gotovo pred 90 godina napisao da "dijabetička gangrena nije Božja kazna, već naš propust" Mikrovaskularne komplikacije Mikrovaskularne komplikacije su: retinopatija, neuropatija i nefropatija Dijabetička retinopatija je jedan od vodećih uzroka slabog vida i sljepoće koja je 25 puta češća u osoba sa šećernom bolešću nego u općoj populaciji.

Važno je znati da mikroangiopatija mrežnice u šećernoj bolesti počinje prije pojave klinički vidljivih znakova bolesti promjenama u strukturi i funkciji malih krvnih suho natašte i hipertenzije mrežnice retine na očnoj pozadini gdje se  stvara slika onoga što gledamo.

Prema suvremenoj klasifikaciji klasifikaciji dijabetička retinopatija dijeli se neproliferativnu i proliferativnu dijabetičku retinopatiju te dijabetičku makulopatiju. U neproliferativnoj dijabetičkoj retinopatiji  imamo promjene na kapilarama mrežnice zbog kojih one postaju propusne, stvaraju mjehurićasta proširenja stijenki krvnih žila mikroaneurizme koje mogu prsnuti i tada se vide u mrežnici točkasta, mrljasta krvarenja i edem, tvrdi i meki eksudati.

Proliferativna dijabetička retinopatija je kasni stadij bolesti u kojem zbog obliteracije začepljenja malih krvnih žila nastala ishemijska područja, a kao reakcija na ishemiju rastu nove nepravilne, krhke žile neoaskularizacija i  iste su sklone pucanju i propuštanju tekućine.

Tijekom rasta novostvorene žile postupno se uvećavaju i suho natašte i hipertenzije, suho natašte i hipertenzije vezivo koje ih obavija umnaža se i stvara fibrovaskularne membrane koje se šire uz površinu mrežnice ili izdižu u staklovinu. Zbog krhkoće svojih stijenki novostvorene krvne žile pucaju i izazivaju pritom krvarenje u mrežnici ili u staklastom tijelu.

Doza češnjaka - varira

Kad se dogodi krvarenje u staklastom tkivu  vid naglo oslabi. Vezivno tkivo uraslo u staklovinu postepeno se steže uzrokuje distorziju mrežnice i kidanje krvnih žila s obilnim krvarenjem, a može izazvati i trakcijsko odignuće mrežnice ablacija retine što rezultira sljepoćom.

Vrlo je česta komplikacija ishemije mrežnice refraktorni sekundarni neovaskularni glaukom. Dijabetička makulopatija je poseban oblik retinopatije u kojem patološke mikrovaskularne promjene zahvaćaju područje žute pjege, funkcionalno najvažnijeg dijela mrežnice na stražnjem polu oka. To je mjesto najveće oštrine vida koje nam omogućava razlučivanja detalja  kod čitanja, gledanja televizije. Promjene se mogu  razviti u bilo kojem stupnju dijabetičke retinopatije.

Свежие комментарии

Zbog oštećenja u području makule krvne žile postaju propusne i  nastane bubrene edem makule i  nastanu simptomi slabljenja vida u koji se idoživljavaju kao zamagljenje, iskrivljenost slike i  teškoće gledanja noću. Dijabetička makulopatija glavni je uzrok gubitka oštrine vida i sljepoće osoba oboljelih od šećerne bolesti.

Retinopatija ne čini zamjetljive smetnje vida sve dok nije jako uznapredovala. Pravodobna suho natašte i hipertenzije laserom retine još uvijek je osnovna metoda liječenja dijabetičke retinopatije. Pravovremenim liječenje laserom učinkovit je način težeg oštećenja vida. Početne stadije dijabetičke retinopatije bolesnik ne prepoznaje pa je od velike važnosti utvrđivanje i redovito vježbe za hipertenzije i koronarne arterijske bolesti početnih reverzibilnih promjena čije se daljnje pogoršanje može spriječiti kontrolom promjenjivih rizičnih čimbenika glikemije, krvnog tlaka, masnoća, nepušenja.

Kompletan oftalmološki pregled uključuje: utvrđivanje oštrine vida, mjerenje očnog tlaka, te pregled  prednjega i stražnjeg segmenta oba oka nakon proširenja zjenica pomoću kapi za širenje zjenica.

Nema li znakova dijabetičke retinopatije pregled se ponavlja jedan puta godišnje, a ukoliko se nađu promjene oftalmolog će odrediti vrijeme novog pregleda kako bi se pravovremeno započelo liječenje laserom ili lijekovima. Bolesnici s tipom 1 šećerne bolesti prvi pregled oftalmologa trebaju obaviti fortrans hipertenzija godina nakon otkrića šećerne bolesti.

Žene sa šećernom bolešću koje planiraju trudnoću preporučuje se da oftalmološki pregled učine prije začeća, tijekom trudnoće u prvom trimestru te šest mjeseci nakon porođaja. U suho natašte i hipertenzije s gestacijskim dijabetesom ne postoji povećani rizik od razvoja dijabetičke retinopatije pa nisu nužni redoviti oftalmološki pregledi.

Dijabetička polineropatija podrazumijeva oštećenje perifernoga živčanog sustava u sklopu šećerne bolesti. U načelu razlikujemo bolnu i bezbolnu asimptomatsku polineuropatiju. Bolna dijabetička neuropatija remeti san i funkcioniranje bolesnika zbog čega  može nastati tjeskoba i depresija i dovode suho natašte i hipertenzije smanjenja radne sposobnosti.

Periferna polineuropatija zahvaća motorne i senzorne živce, a najizraženija je na nogama a simptomi su:  distalne parestezije, bolovi noću, grčevi u mišićima, pečenje u nogama i stopalima, preosjetljivost na dodir, osjećaj boli od dodira pokrivača, neosjetljivost stopala na opasno je imati hipertenziju i hladnoću, suha koža.